Mala nošnja

Sigurno se pitate gdje sam nestala ovih mjesec dana. Nisam nigdje otišla, ali imala sam beskrajno puno obaveza. Švelje su bile na Bundeku, pa na Jelačić placu i još jedna stvar me je zaokupila, a to je mala nošnja. Radila sam ju za jednog četverogodišnjeg dečeca. Skrojila sam ju 3. i odmah počela vesti. Trebala sam ju završiti najkasnije do 30, ali ja sam ju predala danas. radila sam dan i noć. Na vratu su mi izbile tri grbe, tak da od danas postoji nova vrsta, a to je trogrba deva. Ruke više ni ne osjećam, ali sam presretna jer sam uspjela u rekordnom roku izvršiti zadatak i mališan može na Đakovačke vezove. To si nikad više ne želim priuštiti. U međuvremenu društvo je dobilo donaciju. Staru uzornicu po kojoj su se radile mustre za nošnju. Pokušala sam izbrojiti i mislim  da je na njoj oko 60 mustri.  To je za mene vrednije od suhog zlata, zapravo neprocjenjivo.Počele su pripreme za 36. Šestinski dan koji će biti 3.7.  I tu sam gubila puno vremena. Biti će opet izložba i fešta, samo to još moram preživjeti, a onda konačno malo odmora, ako se uopće više znam odmarati.

Ovo je sa krive strane

Za kraj uzornica. Da vidite kakvo blago imam.