srijeda, 24. kolovoza 2011.

Iz Mađarske

Iza mene je još jedan od ne zaboravnih vikenda. Putovanje u Mađarsku bilo je više nego uspješno. Na put je krenulo 58 ljudi u busu i dva auta. Prvi dan je zamišljen kao izlet u toplice Csokonyavisonta. To je malo selo koje se nalazi na izvorima termalne vode ljekovitih svojstava. Tu smo svi dali oduška, stariji su se zadržavali u bazenima s ljekovitom vodom, a mlađi su uživali u odbojci, plivanju i vožnji toboganom.
Nakon burnog dan krenuli smo svi izgoreni ko pink panteri u mjesto Kadarkut (moj je nos bio identičan onom od soba Rudolfa), gdje smo spavali smješteni u đački internat, koji je uređen sredstvima Europske unije. Dugo smo se zabavljali dok nas nije svladao umor, slavili su se rođendani, pričali vicevi, sviralo se, a i mjesni komarci su imali gozbu. Shvatili su da je došla friška roba i navalili ko mutavi. Drugo jutro smo išli u Kaposvar, gdje su nam domaćini iz udruge "Csokonaival Somogyban"  pripremili doručak u lovačkom domu. Iza toga smo išli u razgledanje muzeja slavnog Mađarskoga slikara Joszefa Rippl-Ronaia. Njegov boravak u Parizu i Munhenu ostavili su svoj pečat na njegovim slikama. Njegova je posebnost u različitim slikarskim tehnikama koje je primjenjivao, s naglaskom na onu kada je oslikavao s listom od kuruze. Njegove slike su me podsjetile na našeg Vlahu Bukovca, koji je slikao u istom razdoblju, jedino što su Bukovčeve slike nešto življe i manje tamne. Na Ripplovim slikam prevladavaju tamne boje i za moj su pojam previše tmurne. Muzej - vila se nalazi na Rimskom brežuljku i okružen je prekrasnom prirodom. Atelje je bio smješten u jednoj kučici pokraj vile i tu je slikar provodio najviše vremena. Gospođa Katarina iz naše prijateljske udruge, dala si je puno truda i bila nam izvrsni vodič. Naravno tu su bili i naši prevodioci, Mađari iz Hrvatske, Imbro i Šonji, bez čije se pomoći stvarno ne bi bili snašli.
Slijedio je šoping u trgovačkim centrima i ručak, gdje smo našim domaćinima uručili poklone. 
Nakon ručka smo krenuli u malo mjesto Bardudvarnok, gdje smo održali koncert i izložbu.
Manifestacija na kojoj smo nastupili održana je prvi puta, ali možemo reći da ima međunarodne osobine. Uz nas su nastupili domaćini, Litvanci, Česi, Poljaci i Rusi. Imali smo sreću što smo nastupili zadnji u 19 i 30 sati, jer po ovoj groznoj vrućini od 34 stupnja, bojala sam se da nekom ne pozli. Sva sreća sve je prošlo u najboljem redu, čak su folkloraši zaplesali ispred pozornice, za vrijeme tamburaške solo točke. Puce i dečki svaka vam čast. Bili ste prekrasni. To su trenutci  i mladost na koje sam jako ponosna i koji mi daju snagu da izdržim sve napore vezane uz organizaciju i papirologiju Društva. Cijelog dana su tamo trajala natjecanja u pripremi jela od ovčetine, te nam je ta hrana servirana za večeru. Put Zagreba smo krenuli u 21 sat. Na putu se je pjevalo i sviralo i svi smo se dobro zabavljali. U Zagreb smo stigli u 1 i 30. Drugo jutro sam se jedva probudila, a trebalo je ići na posao. Sve se to brzo zaboravi i ostanu lijepe uspomene.
Jedan detalj ostao mi je jako urezan u pamćenje, ali ne po dobru. Prije nas su nastupali Rusi. Na početku su nastupala mala dječica. Trener ih je gurao, nasilno se ponašao, tako da je to bilo na granici odvratnosti. To je svakako dobar primjer kako se ne smije ponašati prema djeci i to još na ovakvom među narodnom događanju. Čovjek mi se, ako ga tako uopće mogu nazvati, zbilja ogadio.

Ovdje sam se kupala.
Naravno da su me slikali s čašicom u rukama. Nažalost sadržaj je završio na mojoj kreaciji o kojoj ćemo drugi put.

subota, 13. kolovoza 2011.

1,2,3,4.......torba

Opet me uhvatila neka torbo manija.  Jednu sam napravila za poklon mojoj teti. Četiri nosimo na poklon u Mađarsku, kamo putujem s mojim Sljemenašima, a kad sam u tom naletu, još poneka će biti napravljena. 
Tek toliko da konačno ostvarim neke zamisli koje mi se već dugo vrte u glavi, ali nikad nemam vremena za njihovu realizaciju.
Putrujemo u posjet „Csokonaival Somogyban“ iz mjesta Kisasszonda u blizini Kaposvara. Sa njima razmjenjujemo posjete i druženja. Oni su sudjelovli kod nas na Šestinskom danu, a mi sada putujemo k njima u goste na njihov nacionalni praznik.
Izvješće o putu ću napisati kada se vratim. 
Do tada čitamo se
Vaša Šesti!