srijeda, 27. srpnja 2011.

Monografija HSPD "Sljeme" Šestine-Zagreb

Evo razloga zašto nisam iamla vremena za svoje ručne radove. Gombala sam se sa monografijom Društva. Sretna sam što je gotova, jer to je bio jedan mukotrpan posao i svjesna sam da bi se još na tome moglo raditi, ali nije bilo vremena. Teško je odlučiti koji od dokumenata izdvojiti, kao važan za objavu.
Pa krenimo redom. Društvo je napunilo 115. godina djelovanja, točnije 10. kolovoza 1895. godine održana je osnivačka skupština. Sa te skupštine sačuvan je originalni zapisnik. Neizmjerna sreća je bila što je pedeset godina arhivske građe deponiranom u Državnom arhivu Zagreba. Tu je pronađen i taj dokument. Moram napomenuti da je svu staru građu istražio prof. Boris Simeoni i na tome mu neizmjerno hvala. Zapravo, monografija je trebala biti objavljena prije 15 godina, ali zbog nedostataka novaca, do realizacije nije došlo. U proteklih petnaest godina otkriveni su i ti arhivski dokumenti, pa je trebalo vršiti preinake na nekim dijelovima i do pisati nove događaje. Dio teksta je preuzet iz stare monografije koja je izdana 1972, godine, dio je pisala bivša tajnica Đurđica, a ostatak sam pisala ja. Velik posao je bio uvrstiti sve fotografije i naravno sve ih pregledati. Na žalost ipak sve nisu mogle biti uvrštene. Sama monografija ima 180 stranica. Bogatog je izgleda. Za naslovnicu sam odabrala pozadinu šestinskog lajbeka sa karakterističnim križem. Meni osobno to je najljepši dio naše nošnje i ujedno najteži za izvedbu.
Monografija je koncipirana tako, da je na početku dan povijesni osvrt na Šestine i šestinski kraj. Zatim slijedi samo osnivanje "Sljemena" i svi nastupi u 115. godina. Na kraju je dan detaljan opis šestinske narodne nošnje.
Naslovnica


Dvije najstarije fotografije iz 1904. i 1912. godine., te na susjednoj stranici spomenik dr. Anti Starčeviću, godinama je "Sljeme" bilo čuvar njegova groba, a prvi nastup bio je na njegovaom sprovodu


Dio posvećen šestinskoj narodnoj nošnji



četvrtak, 14. srpnja 2011.

Licitari i još jedan oltarnik

U našem Sljemenu odvijaju se mnoge radionice, a ne samo one za izradu narodnih nošnji. Članice ženskog zbora, izrađivale su licitarska scrca iz das mase. Srca su ukrašavana sa puno mašte i ljubavi, ali u okviru zadane teme našeg licitara. Postupak je tekao od modeliranja, bojanja osnovnom bojom do završnog ukrašavanja. Sve se je odvijalo u lijepoj i opuštenoj atmosferi uz pokoju pjesmu. Osim licitara, radile su i male šestinske ambrelice.
Sve ovo je rađeno za poklon našim gostima za koncert povodom 115. obljetnice, ali i za druge prigode. Ja nisam učestvovala u samom radu, ali sam im pokazala postupak izrade i ukrašavanja. Pročelnica ženskog zbora Jasenka, iznjela je velik dio ovog zadatka u kojem je izrađeno oko 750 gotovih srčeka.
Za licitare smo se odlučile kao simbol našega grada. Isto to je i šestinska ambrela, koja je uz šklak i lajbek sastavni dio naše šestinske nošnje.


Da baš nisam jako ljena, pohvalit ću se da sam napravila još jedan oltarnik za kapelicu u Mikulićima. Vez je bio vrlo jednostavan, sa uzorkom sa narodne nošnje. Zbog brzine i obaveza nije baš bogat, ali sam ga radila sa puno ljubavi.