subota, 27. ožujka 2010.

Moje muke

Ludog li naslova, ali stvarno odgorvara trenutnoj situaciji. Neznam od kud da poćenem.
Nedavno mi je Jana ostavila poruku, da me nema ovdje na blogu, pa da se sigurno odmaram. Da je bar tako.
Po završetku izložbe, ozbiljno sam se primila lajbeka. Uz sve društvene obveze, to je stvarno velik posao. Sada sam pri samom kraju i nadam se da ću uspjeti pribaviti još neke sitnice koje mi fale. U međuvremenu sam išla kod kirurga na "plastiku", ustvari morala sam odstraniti dva mladeža na vratu, pa i to mi je oduzelo dosta vremena. Največi problem je bio što par dana nisam mogla ni jesti, ni piti normalno, a to je za mene strašna muka. Već sam se pobojala da ću izgubiti moje obožavane viške kila, koje sam tako "teško" nakupila. Švelje rade u punom pogonu. Pripremamo se i za tkanje platna. U petom mjesecu biti će dvije izložbe. Posla je puno, ali mi smo vrijedne i odradit ćemo ono što smo si zadale.
Ovog tjedna doživila sam i lijepo iznenađenje, malim šveljama pridružile su se još dvije djevojčice. To mi daje dodatnu motivaciju za rad. Bila sam zaokupljena nekim poslom i "stare" su novima pokazivale kako se radi, a to je i glavni smisao njihovog učenja. Uz svu njihovu graju i viku, neprestalno tetaGoganje, osjetila sam ponos, jer moj trud nije uzaludan.
U zadnje vrijeme bilo je puno komentar na mom blogu. Zahvaljujem Vam što me čitate u tako velikom broju.
Clloe i Tei sam dužna napisati neke stvari. Cure strpite se koji dan, dok uhvatim vremena.
Na kraju ipak ne mogu odoljeti da vam ne pokažem, barem lajbek iznutra, da  se vidi koliko je to uboda.

Sada neću više duljiti. Idem dalje na posao, da se vide neki rezultati.