petak, 9. studenoga 2012.

Puno rada uz malo zabave

Pet tjedana od Šestinskog dana je prošlo kao na nekom filmu. Sa dolaskom jeseni i kraćih dana, morala sam na nošnji raditi uz svjetlo i to vrlo disciplinirano, svaki dan po nekoliko sati, kako bi završila do 8. listopada, kao što sam si i zadala rok. Unatoć svim putovanjima, nastupima, papirologiji i natječajima, nošnja je bila gotova 6. listopada. Naša vrijedna voditeljica Ruža, nabirala je nošnju, radila rukave i šivala, a ja sam samo vezla. Pošto sam izabrala vrlo bogat uzorak, trebalo je malo više vremena, da to i realiziram. Nije mi žao, nošnja stvarno izgleda lijepo. Sav taj mukotrpan trud sam zaboravila, kada sam vidjela gotovu nošnju.

Bilo je puno nastupa, za turističku zajednicu tri, hodočešće na Mariju Bistricu, Keglić fest, Bundek fest, put u Mađarsku u Kaposvar i u Uskoplje i da ne zaboravim, ugostili smo i Vinkovčanke iz udruge Škrinjica. Sad kad sam ovo sve nabrojala, shvaćam zašto mi je dosadno u zadnje vrijeme. Čistila sam po kući da ju dovedem u red i kad sam i sa tim završila, shvatila sam a ne znam, kaj bi sa sobom. Kako je ovo vrijeme dogovaranja božićnih koncerata, stupila sam u kontakt sa školom Ivan Cankar u vezi koncerta koji će se održati u 20. prosinca u vojnom učilištu na Črnomercu. I riješena je moja dosada. Vodit ću uz pomoć profesorica, radionice veza. Jučer je održana prva i jako sam sretna, jer su djeca pokazala veliki interes. Odazvalo ih se je dvadeset petoro od četvrtog do sedmog razreda. 
Uostalom to je recept za aktivan život, volontiraj, kreči se među ljudima, radi nešto korisno i bolje ćeš se osjećati.

Iz Mađarske

Iz Bosne
 

To je sve za sada od mene. Puno sam toga i zaboravila, ostale su mi samo najlepše uspomene.