utorak, 9. veljače 2010.

KD Vatroslav Lisinski - Izložba i Prigorski dan

Završio je 7. Prigorski dan. Priprema je kratko trajala niti puna tri tjedna, ali uspjele smo to odraditi kako treba. Zato sam jako zahvalna svojim pajdašicama, kaj su se od sega srca trudile da to ispadne kak spada. 
Radile smo puno i kod kuće i na radionicama, samo da stignemao prirediti izložbu prema našim zamislima. Danima sam bila jako uzbuđena, ali i zabrinuta. Tu nedjelju neću dugo zaboravit. Od ranog jutra sam peglala nošnje. U ime našeg Društva nastupali su folkloraši i tamburaši s Pjesmama i plesovima iz Međimurja. Sin mi je svirao, a kći plesala. Iz posudione narodnih nošnji stigle su nošnje za njih, pa ih je trebalo ispeglati. Zatim moja nošnja, pa sinova šestinska, koju sam namjenila za mušku lutku. Pripremiti sve moje izloške. Jedva sam to sve potrpala u auto. U podne sam s mužem i djecom bila na krštenju jedne male Monike u crkvi u Šetinama.  Kratko smo sudjelovali na slavlju, jer smo već u 14 i 30 morali biti u Lisinskom. Tamo sam se skoro izgubila, dok sam našla mjesto gdje je izložba. Ubrzo su stigle moja mama i Katica sa svojim stvarima, a nakon toga predsjednik sa lutkama, pa Ruža, Višnja, Marija i Jana. Od djevojčica su bile samo Ruža i Petra.
Trebalo nam je dosta vremena da te sve stvari posložimo, ali smo bile jako marljive i uspjele smo do 18 i 15 biti već i u nošnjama. Kada su ljudi ušli unutra, imala sam osjećaj da će nas pregaziti. U jednom trenutku nismo mogle jedna drugu vidjeti. Po komentarima posjetioca, znala sam da smo uspješno predstavile naše radove. Žao mi je bilo samo što nisam imala vremena poslikati sve detalje koje smo izradile.
 Na prvoj slici možete vidjeti da nismo baš bile previše ozbiljne kada smo počele slagati.