Jastučići za boravak

Malo kreativne igre i jastučići su dobili nove navlake.

Sretan Božić!

Puno rada uz malo zabave

Pet tjedana od Šestinskog dana je prošlo kao na nekom filmu. Sa dolaskom jeseni i kraćih dana, morala sam na nošnji raditi uz svjetlo i to vrlo disciplinirano, svaki dan po nekoliko sati, kako bi završila do 8. listopada, kao što sam si i zadala rok. Unatoć svim putovanjima, nastupima, papirologiji i natječajima, nošnja je bila gotova 6. listopada. Naša vrijedna voditeljica Ruža, nabirala je nošnju, radila rukave i šivala, a ja sam samo vezla. Pošto sam izabrala vrlo bogat uzorak, trebalo je malo više vremena, da to i realiziram. Nije mi žao, nošnja stvarno izgleda lijepo. Sav taj mukotrpan trud sam zaboravila, kada sam vidjela gotovu nošnju.

Bilo je puno nastupa, za turističku zajednicu tri, hodočešće na Mariju Bistricu, Keglić fest, Bundek fest, put u Mađarsku u Kaposvar i u Uskoplje i da ne zaboravim, ugostili smo i Vinkovčanke iz udruge Škrinjica. Sad kad sam ovo sve nabrojala, shvaćam zašto mi je dosadno u zadnje vrijeme. Čistila sam po kući da ju dovedem u red i kad sam i sa tim završila, shvatila sam a ne znam, kaj bi sa sobom. Kako je ovo vrijeme dogovaranja božićnih koncerata, stupila sam u kontakt sa školom Ivan Cankar u vezi koncerta koji će se održati u 20. prosinca u vojnom učilištu na Črnomercu. I riješena je moja dosada. Vodit ću uz pomoć profesorica, radionice veza. Jučer je održana prva i jako sam sretna, jer su djeca pokazala veliki interes. Odazvalo ih se je dvadeset petoro od četvrtog do sedmog razreda. 

Uostalom to je recept za aktivan život, volontiraj, kreči se među ljudima, radi nešto korisno i bolje ćeš se osjećati.

Iz Mađarske

Iz Bosne

 

To je sve za sada od mene. Puno sam toga i zaboravila, ostale su mi samo najlepše uspomene.

Šestinski dan 2012

Šesnaest dana gledala sam vremenske prognoze, išla na sastanke i molila se da kiša ne pada ili da padne bilo koji drugi dan. Na žalost ipak je pala i to baš tu subotu prvog rujna. Morali smo u dva dana organizirati cijeli događaj, nakon što su nam otkazali suradnju, ljudi koji su trebali imati dio organizacije. Najteže mi je bilo otkazati nastup našim dragim prijateljima iz bliže okolice Zagreba. Nismo bili u mogućnosti primiti sve goste u našu malu dvoranu. Došli su nam gosti iz Mađarske -Zselicszentpáli Népdalkör iz županije Somođi, Hrastina - MKUD Ady Endre i HKUD "Brda" iz Izbičnog. 

Unatoč lošem vremenu, mojim strahovima kako će sve to ispasti i skućenosti dvorane, manifestacija je ispala odlična. Program je tekao kao po špagi. Ljudi su se zabavljali i družili do jutra. Gosti iz Hrastina otputovali su tu večer.

Danas ujutro odveli smo goste iz Mađarske i Izbična u obilazak Gornjeg grada, Medvedgrada i šestinske crkve. Nakon toga smo im pripremili ručak, a nakon ručka slijedila je nezaboravna veselica. Rastanak je protekao u suzama, zato što je druženje prekratko trajalo. Ali obećali smo jedni drugima da ćemo se ponovo vidjeti i družiti. Svi članovi su se jako potrudili da sve prođe u savršenom redu. Pjevala sam, plesala i veselila se, kao što već dugo nisam. Za rastanak naši gosti su dobili licitarska srca i ambrelice, kao uspomenu na ova dva dana druženja.

slike mi nisu baš najbolje ispale jer su modeli bili u pokretu

Europske igre transplantiranih i dijaliziranih

Ponosna sam! Jako sam ponosna! Danas je moje Sljeme učestvovalo na jednom posebnom događaju.
U Zagrebu se  održavaju europske igre transplatiranih i dijaliziranih osoba.
Prije mjesec dana nazvala me je gospođica Tanja iz udruge Transplant iz Zagreba i zamolila, da naše Društvo humanitarno učestvuje na ovim igrama. Odmah sam u dogovoru sa predsjednikom dala pristanak, ali sam unaprijed znala da će to biti jedna teška misija za izvesti. Sredina ljeta je doba godišnjih odmora, djeca se spremaju na maturalce, studenti uče za ispite, ukratko nakon nekih stotinjak poziva i tisuću poruka na facebooku, došlo nas je dvadesetak. Nosili smo transparente i otplesali polku. Nije puno, ali pokazali smo dobru volju.
Cijeli me je događaj ponukao na razmišljanje. Kao prvo divim se hrabrosti i snazi tih ljudi iz 28 europskih zemalja, koji su unatoč svim nedaćama i velikim preprekama, ostali pravi sportaši i bore se u sportskim arenama sa istom snagom i žestinom, kao i u arenama života.
Još do prije nekoliko godina, kod nas javnost nije bila upoznata s važnosti doniranja organa. Sve se promijenilo smrću mlade izuzetne osobe, Ane Rukavine. U kratkom vremenu smo postali vodeća zemlja u svijetu po broju doniranih i presađenih organa.
Mene je zapala reprezentacija Irske. Irci su me okiti lančićem i dali mi još jednu malu zastavicu da s njom mašem. Njihova je reprezentacija na ovim sedmim europskim igrama bila najbrojnija.
Od sutra opet nastavljam sa vezenjm nošnje. Gotova sam sa kiklišćem i vezem prsa. Utrkujem se sama sa sobom, ali me ovakve izvanredne okolnosti malo uspore, nema veze malo ću zapeti, pa ću sve nadoknaditi.

 

Na kraju smo puštali lampione. Vrlo dirljiva scena.