Marija Bistrica

Prošli vikend mi je bio ispunjen raznim događajima. U subotu je ženski zbor su pratnji tamburaša nastupao u Dubravi kao gosti KUD-a Valentinovo i naravno taj dan sam zaboravila fotoaparat. Što mi je vrlo žao. Nedjelja je počela buđenjem u 5 sati, jer je trebalo obuči petero djece i na kraju samu sebe. Predhodni dan sam četir i pol sata peglala te sve nošnje, a pošto je bilo vruče, osjećala sam se kao u sauni. Ja sam se počela spremati u pola šest, da mogu ostale oblačiti. Dakle moja kćer se je jedva ustala u 6 sati i krena sa oblačenjem. Dogovoreno je da dvije male švelje i jedan dječak dođu u pola sedam, a u to vrijeme sam i sina probudila, jer muškima treba ipak manje vremena da se obuku. Uspjela sam ih sve spremiti do 7.50, a tada smo krenuli po moju gošću iz Poljske.
To je priča za sebe, mi smo se slučajno upoznale, najvjerovatnije preko neke spam poruke, ali kako je ona rekla da smo se morale upoznati. Ona je turistički vodič i dobro govori Hrvatski, pa joj je ovo hodočašće bilo zanimljivo. Taj dan sam ponjela fotoapart sa rezervnim baterijama, ali nešto je pošlo po zlu i nijedne nisu radile. Kupila sam na Bistrici nove, ali aparat je i dalje odbijao raditi. Jako sam žalosna što to nisam uspjela poslikati. Vrijeme je bez obzira na kišicu bilo dobro, jer nam nije bilo prevruče. Djeca su nakon mise bila vrlo živahna, pa sam trčkarala za njima u potrazi za suvenirima. Na povratku kada sam došla u bus, naprosto sam klonula od umora. Sve u svemu bio je to jedan prekrasan dan.
U ponedjeljak sam sa mojim malim šveljama imala radionicu, na temu Europskog tjedna mobilnosti. Oslikavale su ovaj put platnene vrečice, koje bi svi ekološki svjesni ljudi trebali koristiti umjesto PVC vrečica.Uglavnom mogu konstatirati da je nova sezona uveliko počela, pa idemo dalje u nove aktivnosti.