Prelog

Nakon ludila na poslu, došao je jedan opuštajući dan koji sam provela u društvu mladih i djece. Osvanulo je jedno tmurno jutro. Prvi puta ove godine nisam išla na hodoćašće na Mariju Bistricu, ali zato je jedan drugi događaj obilježio dan. Pozvani smo u Prelog na 17. Priločke susrete. Bili smo u lijepom društvu Kud-ova iz 6 naših županija i jedno društvo iz Slovenije. Održana je proba u sportskoj dvorani i neposredno prije nego je povorka trebala krenuti prema crkvi, sunce se pojavilo. Prekrasan je bio prizor skupina koje su se izmjenjivale pjevajuči i svirajuči. Mještani su kolonu pratili s velikim oduševljenjem. Ljudi su mahali, pljeskali i dobacivali pohvale. Kada sam ušla u crkvu, nisam se mogla nadiviti njenoj ljepoti. Obnovljena je, što se vidi na prvi pogled i vidi se da su mještani dali puno truda u njenom uređenju. Svi KUD-ovi su stali pred ontarom, gdje je mjesni župnik održao prigodni govor i blagoslovio sve okupljene,. Njegove su mi se riječi urezale u pamčenje. Rekao je da je sretan narod koji ima ovakvu mladost koja njeguje kulturu i tradiciju. Za naše društvo je rekao, da svi znaju za Šestine i Šestinčane, koji su simbol Zagreba. Zbog tog pozdrava sam bila jako ponosna. Zajednički smo se slikali za uspomenu. Nakon toga je bio koncert. Poslije njega smo otišli do naših domačina preko kojih smo i došli u Prelog. Njihov unuk je imao rođendan. Bili smo lijepo počašćeni. Zajedno smo zapjevali i zasvirali. Vratili smo se u školu u kojoj nas je ugostio KUD Seljačka sloga  iz Preloga. Tamo smo počašćeni večrom, nakon koje su sva društva zajednički pjevala i svirala. Bio je to jedan prekrasan dan. Na povratku smo se zabavljali u busu. Nakon puno teških dana, napunila sam baterije i sada ću moći lakše naprijed.