srijeda, 18. kolovoza 2010.

Izlet u Krapinu, posjet i nastup

Od kuda da krenem? Pa evo redom. Prije dva tjedna, nedjelja je osvanula kao lijep sunčan dan. Mužu i djeci sam predložila da odemo do Krapine vidjeti novi muzej Krapinskog pračovjeka. Na TV sam vidjela najavu otvorenja prije nekoliko mjeseci i samoj sebi sam obećala da moram vidjeti ovu izložbu. Ujedno je to bila prilika za jedan mali obiteljski izlet, jer djeca su već velika i rijetke su prilike da zajedno odemo na izlet. Dogovorili smo se da idemo, spremili sendviče i krenuli starom cestom, za koju smo se odlučili, zbog uživanja u pogledu na naše pitoreskne zagorske krajeve. I stvarno je vrijedilo, jer prizori prekrasnih brežuljaka punih zelenih šuma, livada i cvijeća ugodni su oku i rasterećuju od svih briga.
Sama Krapina je divan gradić, koji još uvijek podsjeća na onaj duh naših starih gradova i zbog toga mi se je jako svidjela. O muzeju bih mogla satima pisati, jer je na mene ostavio snažan dojam. Zbilja je uređen u suvremenom duhu. Prolaženje kroz galerije na moderan interaktivan način prikazuje evoluciju čovjeka. Figure su toliko vjerno prikazane, da ostavljaju dojam živih ljudi u životnim situacijama. U moru loših vijesti i neinventivnosti, ovo je ugodno iznenađenje i trebao bi biti primjer ostalim muzejima kod nas.
Slijedeća stvar koja me je ovaj vikend zaokupila, je posjet moje prijateljice iz Poljske. Ona je volontirala dva tjedan u Kutarevu, u poznatom skloništu za medvjede. Njezin posjet mi je pričinio veliko zadovoljstvo. Došla je u petak popodne, a naše druženje je trajalo dugo u noć. Naravno da sam ju malo zagnjavila i sa ručnim radovima i nošnjama Poljske, ali ona mi je strpljivo pokazivala na internetu, sve što ona zna o tome. Kao prevoditelj za hrvatski jezik, izvrsno govori i nemamo nikakvih problema u komunikaciji. Slijedećeg dana Društvo je imalo nastup za TZ Zagreba, pa nas je i ona pratila. Nakon toga sam ja otišla kući, a ona je još malo šetala po centu grada. Naše družanje je završilo kasno u noć, kada smo je moj muž i ja odvezli na autobus. Od kada sam napravila torbe iz prošlog posta, ručni rad nisam ni pipnula, jer sam i umorna i nemam volje raditi ništa, da osim 80 flaša kiseline za zimnicu, a spremam se i na domaći pekmez od šljiva.
Prije nekoliko dana završena je obnova Pongratzovog dvrca u Mikulićima, a to je ujedno i sjedište našeg Društva. Prednji dio koristi DV "Šumska jagoda ", a stražnji Sljemenaši. Ova obnova nas sve oduševljava, jer je ovo staro zadnje sada dobilo dolični izgled.



Broj komentara: 5:

Zondra Art kaže...

Nas dvije smo bile za vikend u istoj županiji,i mi smo mislili do muzeja ali su cure već bile jako umorne:)
Lijepe fotke u ugođaj!

Hvala ti na komentaru i topli pozdrav s mora:)
Zondra Art

Anonimno kaže...

Genial post and this post helped me alot in my college assignement. Say thank you you for your information.

Jolanda kaže...

Vidim iz priloženog da si uživala sa familijom :))
Lp
<3 Jolanda

Sandra kaže...

Meni je Krapina praktički pred nosom a još je nisam posjetila!
Sram me bilo!

Roman Tales kaže...

Jako me veseli da su u Krapini tako lijepo uredili muzej. Davnih godina kada sam u dva navrata bila u posjetu nalazištu i muzeju, sve je bilo nekako bezlično, što me tada jako žalostilo, očekivala sam daleko više obzirom na bogate fosilne nalaze. Onda sam s vremenom, obilazeći neke druge muzeje, naučila kako se i fosilni ostaci mogu predstaviti na vrlo zanimljiv način i ne jednom sam se sjetila tih posjeta Krapini. Voljela bih sada ponovno otići, pogotovo kada veliš da je sada taj muzej nešto sasvim drugo.