Izlet u Krapinu, posjet i nastup

Od kuda da krenem? Pa evo redom. Prije dva tjedna, nedjelja je osvanula kao lijep sunčan dan. Mužu i djeci sam predložila da odemo do Krapine vidjeti novi muzej Krapinskog pračovjeka. Na TV sam vidjela najavu otvorenja prije nekoliko mjeseci i samoj sebi sam obećala da moram vidjeti ovu izložbu. Ujedno je to bila prilika za jedan mali obiteljski izlet, jer djeca su već velika i rijetke su prilike da zajedno odemo na izlet. Dogovorili smo se da idemo, spremili sendviče i krenuli starom cestom, za koju smo se odlučili, zbog uživanja u pogledu na naše pitoreskne zagorske krajeve. I stvarno je vrijedilo, jer prizori prekrasnih brežuljaka punih zelenih šuma, livada i cvijeća ugodni su oku i rasterećuju od svih briga.
Sama Krapina je divan gradić, koji još uvijek podsjeća na onaj duh naših starih gradova i zbog toga mi se je jako svidjela. O muzeju bih mogla satima pisati, jer je na mene ostavio snažan dojam. Zbilja je uređen u suvremenom duhu. Prolaženje kroz galerije na moderan interaktivan način prikazuje evoluciju čovjeka. Figure su toliko vjerno prikazane, da ostavljaju dojam živih ljudi u životnim situacijama. U moru loših vijesti i neinventivnosti, ovo je ugodno iznenađenje i trebao bi biti primjer ostalim muzejima kod nas.

Slijedeća stvar koja me je ovaj vikend zaokupila, je posjet moje prijateljice iz Poljske. Ona je volontirala dva tjedan u Kutarevu, u poznatom skloništu za medvjede. Njezin posjet mi je pričinio veliko zadovoljstvo. Došla je u petak popodne, a naše druženje je trajalo dugo u noć. Naravno da sam ju malo zagnjavila i sa ručnim radovima i nošnjama Poljske, ali ona mi je strpljivo pokazivala na internetu, sve što ona zna o tome. Kao prevoditelj za hrvatski jezik, izvrsno govori i nemamo nikakvih problema u komunikaciji. Slijedećeg dana Društvo je imalo nastup za TZ Zagreba, pa nas je i ona pratila. Nakon toga sam ja otišla kući, a ona je još malo šetala po centu grada. Naše družanje je završilo kasno u noć, kada smo je moj muž i ja odvezli na autobus. Od kada sam napravila torbe iz prošlog posta, ručni rad nisam ni pipnula, jer sam i umorna i nemam volje raditi ništa, da osim 80 flaša kiseline za zimnicu, a spremam se i na domaći pekmez od šljiva.

Prije nekoliko dana završena je obnova Pongratzovog dvrca u Mikulićima, a to je ujedno i sjedište našeg Društva. Prednji dio koristi DV "Šumska jagoda ", a stražnji Sljemenaši. Ova obnova nas sve oduševljava, jer je ovo staro zadnje sada dobilo dolični izgled.