ponedjeljak, 20. lipnja 2011.

Tu sam......

Dugo me nema u blogosferi. Već sam i zaboravila pisati blog. No obećavam da ću se popraviti.
Kao prvo moram se zahvaliti na svim nagradama, komentarima i posjetima. Moram se pohvaliti da sam nakon četiri godine, bila na moru, u mjestu koje je točno po mojim mjerilima. To je stari povijesni grad Nin. Suprug je odlučio voziti starom cestom do mora. Ugođaj je nemjerljiv u odnosu na autocestu. Prva značajnija postaja bile su Rastoke. Stare mlinice i djevičanska priroda su me oduševili.
Nin je sam po sebi prekrasan gradić. Stara jezgra je smještena na otoku, a s kopnom je povezana sa dva mosta. Arheološke lokacije datiraju još iz rimskog doba, od kada je i solana u kojoj se skuplja sol još i danas.
U zadnjih deset godina Nin je obnovljen i posjećuju ga turisti iz cijelog svijeta.  Svaku večer sam odmarala s pogledom na staro hrvatsku crkvicu Svetog križa, koja datira iz 9. stoljeća, a zovu je i najmanja katedrala na svijetu. Moram se pohvaliti da sam skupila hrabrost i okupala se nekoliko puta u moru, iako volim toplo more.
Prošlo je puno godina od kada sam zadnji put sjela na bicikl. To je bilo jako pustolovno za moj pojam. Prvi pokušaj je završio sa oguljenom nogom, ali nisam se dala smesti. Odmah sam nastavila sam voziti i odvozila oko 7 km, do Zatona i natrag. Ni samu sebe nisam mogla prepoznati. Obično samo sjedim ili sam na kompu ili nešto vezem i naravno uredno skupljam kilice.
Nakon svih šokova i stresova vezanih uz posao i brojne obaveze vezane uz moje društvo. Morala sam se odmoriti. Obavila sam sve pripreme vezane uz koncert povodom 115. obljetnice, završena je monografija, kćer je maturirala, otpratili smo je na maturalnu i spakirali se i krenuli na more.
Svako jutro me je budio orkestar ptica sa obližnje murve i paparikula, naravno ne smije zaboraviti ni zvonik ninske crkve koji zvoni svakih pola sata, a i između toga.
U tom prirodnom okružju ispunjenom mirom i životom u skladu s prirodom, napunila sam baterije. I da nije bilo mobitela koji je stalno zvonio i podsjećao me na stvarnost, mislila bih da sam na nekom drugom planetu.
Na povratku smo išli drugim pravcem i obišli izvore rijeke Gacke.
Jučer sam se vratila u Zagreb i već danas kreću nove obaveze. Pripreme za 37. Šestinski dan i ostale administrativne obveze.




4 komentara:

Jolanda kaže...

Lijepo je da si s nama podijelila svoje slikice:) Drago mi je da si se odmorila i da si sada puna elana i inspiracije!!!!!
Pusa

Suzana kaže...

Dobro nam došla! Divno si se odmorila!

Andrea kaže...

Slike su preeedivne a drago mi je da si se vratila. Ajd sad budi tu!!!! Šala. Drago mi je da si uživala!!! :)))

Šestinčanka kaže...

@ Jolanda - čovjek se mora ponekada opustiti da bi mogao dalje raditi
@ Suzana- Hvala
@ Andrea- Sad sam tu....