utorak, 27. travnja 2010.

Gospođa Marlis

Pred uskrsne blagdane imala sam jedan zanimljiv poziv iz Njemačke. Zvao me je jedan gospodin, koji mi je u kratkim crtama objasnio da je njegova supruga zainteresirana za izradu šestinske narodne nošnje, te da želi napraviti i mušku i žensku. Rekao je da će doći za uskrsne blagdane u Zagreb i da bi želio da joj pokažem kako se izrađuje naša nošnja. Njegova supruga je Njemica. Vjerujte to je za mene bilo veliko iznenađenje, s obzirom da kod nas je jako malo žena za to zainteresirano. Radimo već petu godinu i na ovaj način mi se javila samo jedna žena i to iz Zagreba, koja sada redovito svake subote radi s nama na radionicama.
Kako su bili blagdani ja sam i zaboravila na taj razgovor, ali gospodin me je nazvao na veliku subotu i pitao da li mogu doći k meni u ponedjeljak. Pošto sam bila kod kuće, rekla sam da mogu doći. Doštli su u zakazano vrijeme i tada sam upoznala gospođu Marlis. Njezin suprug nam je bio prevoditelj, ali s obzirom da sam učila davnih dana Njemački u školi, nešto sam i sama razumjela, samo što sam zaboravila govoriti. Objasnila mi je da već dugo godina veze i radi sve ručne radove, te da želi pokušati raditi nošnje za sebe i supruga. Pokazala sam joj svoje nošnje, kako bi shvatila u što se upušta i unatoč tome je rekla da će probati. ta želja i entuzijazam su na mene djelovali malo je reći šokantno. Razišle smo se tako da sam joj obečala svu podršku i pomoć. Danas mi se javila mailom. Izvezla je jedan komadić uzorka koji sam joj dala i poslala mi fotografiju. Vidjela sam da izgleda prekrasno. To mi je dalo poticaj da i sama krenem dalje u nove radove, jer sam zbog obaveza oko skupštine, ali i zasičenja nakon izrade lajbeka, totalno zakazala i stala s radovima.
Od sutra krečem sa završetkom ženskih rukava i dalje u nove radove.
rad gospođe Marlis

Broj komentara: 12:

Sandra kaže...

MOra da je lijepo biti inspiracija nekome!
Drago mi je da ti se volja vratila!

Phoenix kaže...

Svaka čast prvo tebi a onda i gospođi Marlis.Tebi koja si joj očito dobro pokazala a gđi što se potrudila i zaista lijepo uradila. Osjećam koliko si sretna što si samo mali dio svog umijeća pokazala.Poznat mi je taj osjećaj i zato obožavam ovaj nesebični blogerski svijet.
LP,Phoenix

Roman Tales kaže...

Svakako javi gospođi u Njemačku da joj cijela blogerska zajednica daje podršku i divi se na želji da napravi nošnju za sebe i supruga ... to se zove ljubav!

jubistacha kaže...

Baš pohvalno i za učiteljicu i učenicu. Samo tako nastavite!

huana kaže...

Cure,ovo nadahnjuje!Pozdrav i tebi i gospođi Marlis!

Vera kaže...

Svaka cast! I tebi i gospodji Marlis!

Villa-loredana kaže...

Pet plus za učiteljicu i učenicu, na njenom radu se vidi kako si s ljubavlju prenijela upute i dala više nego dobre insrukcije. Pozdrav. loredana.

Anonimno kaže...

Koja zanimljiva i lijepa priča!
Eto to ti je dokaz da radiš divan i hvale vrijedan posao!
Pusa!

Unknown kaže...

Drago mi je da Vam se svidjela ova moja priča.

Villa-loredana kaže...

Hvala što braniš moju četveronožnu Leu, ali mnogo toga će joj biti odobreno kad se nauči šivati, tko je vidio da se zna samo presti vunu, molim vas lijepo. Hvala na posjetama, cmok iz za sada sunčane Istre. Loredana.

LadyA kaže...

Svrati na moj blog:)

skumar kaže...

thanks for sharing this wonderful post