ponedjeljak, 30. studenoga 2009.

Završila je 3. samostalna izložba

Zadnjih mjesec dana trajale su intezivne pripreme za izložbu. Zato me niste ni mogli vidjeti na blogu. Spavala sam malo ili gotovo ništa. U društvenim prostorijama imamo tkalački stan koji smo nedavno nabavili, a datira iz 1903. godine. Na njemu sam provukla niti za tkanje, ali klinci ko klinci prčkali po tome i morat ću sve ponovo složiti i neka mi Bog pomogne da to ispravim. Mislim da bi mi bilo jednostavnije ponovo zasnovati i staviti na stan. Ali taj ću problem ostaviti za slijedeću godinu, jer se moram malo i odmoriti. To ne znači da neću ništa raditi, nego da neću raditi u društvenim prostorijama. Sretna sam jer je izložba super ispala, što se je moglo vidjeti iz komentara koje su posjetioci upisali u knjigu dojmova. Drage moje suradnice švelje su bile sve na visini zadatka. Sve je obavljeno na vrijeme i u savršenom redu. Postavku smo slagale u petak navečer. Pustile smo si muziku i vjerujte mi uz sav taj rad i uživale. Obavile sve besprijekorno. Dogovorile dežurstva, jer ipak se nemože dva dana za redom biti po 12 sati. Ja sam izdržala po 11. Teško je biti cijeli dan u nošnji i na nogama.
Posjetioci su u subotu cijeli dan pristizali. Naši dragi gosti Stari zanati iz Koprivnice došli su nam i ove godine. Budući da se oni s nama nadopunjavaju, drago nam je što su i oni bili dio naše postave. U 16 sati je bilo otvorenje izložbe. Predsjednik se je obratio prigodnim govorom. Našoj dragoj voditeljici gospođi Ruži, uručena je Diploma Društva. To je bilo veliko iznenađenje za nju. Toliko je bila ganuta da se je rasplakala, kada joj je predsjednik uručio diplomu. Nakon toga su nas uveseljavali tamburaši i veliki folklor. Taman kada su oni završili program, za mene je slijedio šok. Danima sam nagovarala blogerice sa Stvaraonice da dođu pogledati izložbu i svi su mi odgovarali kako nemogu i da su zauzeti. Kovale su urotu i uspjeli su mi prirediti jedno prekrasno izneneđenje. Došli su Igor, Jana, Lorna, Dea, Ljerka, Doda,  te Ana i njezina kći koje sam upoznala. Koje je to iznenađenje bilo. Skoro sam pala u nesvijest. Pogledali su izložbu i malo se zasladili. Nadam se da im se je svidjela izložba. Obečala sam im da ću se 12. i ja pojaviti na njihovom susretu, što mi inače nije moguće jer moja sekcija radi subotom od 17-21 sat, a i stvaraonica ima u to vrijeme susret. Desetak minuta nakon što su oni otišli, pojavila se je i Huana s malom Hanom. To je isto bilo iznenađenje s obzirom da nju također nisam do sada nikada uživo vidjela. Taj dan sam bila do 20 sati na izloži, a onda sam otišla jer nisam više mogla izdržati.
Slijedeći dan sam morala biti u Dvorcu već u 10 sati, jer sam dogovorila snimanje s terenskom ekipom radia Sljeme. U 10.40 došla je gđa. Tanja Baran. Pogledala izložbu i nakon toga sam se javila u eter uživo i ispričala nešto o izložbi, šveljama i Društvu. Puno ljudi se je odazvalo i došlo nas pogledati. Popodne u 17 sati bila je prava navala. Došli su nam mali tamburaši i folkloraši izvesti svoj program. To je bio pravi šou. Najednom se je stvorilo mnoštvo ljudi, jer se takvi nastupi ne propuštaju. Pretežno su to dječica od 3 do 9 godina. Uvijek napominjem da obožavam gledati njihove probe, a nastup je bio maestralan. Njihova voditeljica dala si je puno truda da oni ovako lijepo to otplešu. Gužva je trajala do 20 sati, kada smo polako počele raspremati dvoranu, jer sutra počinju probe.













Za kraj sam ostavila moje male švelje i njihove radove. One su imale zasebni prostor i na svakom radu je bilo napisano ime autorice.

Broj komentara: 12:

romantales kaže...

Oooo, prekrasni radovi! Ti si kao i obično bila preslatka u narodnoj nošnji, znam da je ponekad naporno nositi te nošnje, ali tako ti lijepo stoji. Mislim da te uopće ne bih prepoznala u "civilki". Za tebe je sigurno najveće zadovoljstvo izložiti radove tvojih malih švelja, nove generacije koje održavaju tradiciju daju dodatni smisao svim naporima o kojima pišeš; znam da bi većinu toga napravila iz čisto osobnog zadovoljstva, ali još veće mora biti uz tu djecu. Ako ikada dođem neću ti reći tko sam, ali sigurno ćeš me prepoznati kao onu koja se nad svakim radom zaustavlja i proučava do zadnjeg detalja ;-)

Phoenix kaže...

Ma hvala ti do neba na ovom divnom izvještaju a naravno i fotkama...
Uživam u svakoj rečenici koju si napisala...I ja jako volim nošnje i ono što su naši stari stvarali.
Svaka ti čast...za sve ovo zaista treba imati i snagu i volju, i pitam se odkuda je crpiš.
Da divno ti stoji nošnja...prelijepo...
LP i pusa, Phoenix

Unknown kaže...

@ Romantales - O draga hvala ti na lijepim riječima. Voljela bih da dođeš, ali i želim da i tebe upoznam. Što se tiče nošnje, ona svakom lijepo stoji jer je prekrasna.

@ Phenix - Snagu crbim baš iz te ljubavi prema našoj kulturnoj baštini i imam sreću da me cijela obitelj podržava, jer bez njih nebi to sve uspjela i zato sam mojim dragima jako zahvalna, jer sve to uspjevam zahvaljujući njihovoj pomoći i podršci.

jubistacha kaže...

Slike s izložbe su jako fine, žao mi je šta nisam bila. Potrudit ću se da dođem jednom pa makar na glavni trg kada budete tamo imali svoj štand.

Unknown kaže...

@ Jubistacha - i ja se nadam da ćeš jednom doći da se upoznamo.

Jana kaže...

Šestinska nošnja je među najudobnijima koje sam nosila i u njoj fakat možeš biti cijeli dan, plesati drmeš, hodati, pa čak i sjediti (u mnogima se, naročito slavonskima, ne smije i ne može sjesti) i usput se osjećati kao ona slatka curica s Gavrilovićeve reklame :)
Izložba je bila sjajna, a mene naročito oduševljava što ste najmlađe naraštaje zainteresirale za održavanje baštine i nesebično im prenosite svoje dragocjeno znanje i kulturni identitet.

ljerka kaže...

I meni je bilo drago kaj sam uspjela doći i vidjeti ljepote,a najviše kaj sam uspjela nakon puno ljeta navrnut se u stari kraj.Sve u svemu pohvale na izložbi,trudu i samo ti znaš da li to drugi cijene ,a najveće bogatstvo u svemu tome je učenje malih naraštaja da sačuvaju stare naše radove i običaje.

Unknown kaže...

Cure moje drage hvala Vam na ovim prekrasnim komentarima.

Diana kaže...

Divna izlozba! Stvarno ti skidam kapu! Preslatke su mi ove male svelje :). Divno je sto se tradicija nastavlja i sto su djevojcice zainteresirane za rucni rad i ocuvanje tradicije. Bravo za svih!

Unknown kaže...

@ Hvala Diana.

Anonimno kaže...

Вас посетила отличная идея

Anonimno kaže...

Весьма хорошая идея