KD Vatroslav Lisinski - Izložba i Prigorski dan

Završio je 7. Prigorski dan. Priprema je kratko trajala niti puna tri tjedna, ali uspjele smo to odraditi kako treba. Zato sam jako zahvalna svojim pajdašicama, kaj su se od sega srca trudile da to ispadne kak spada. 
Radile smo puno i kod kuće i na radionicama, samo da stignemao prirediti izložbu prema našim zamislima. Danima sam bila jako uzbuđena, ali i zabrinuta. Tu nedjelju neću dugo zaboravit. Od ranog jutra sam peglala nošnje. U ime našeg Društva nastupali su folkloraši i tamburaši s Pjesmama i plesovima iz Međimurja. Sin mi je svirao, a kći plesala. Iz posudione narodnih nošnji stigle su nošnje za njih, pa ih je trebalo ispeglati. Zatim moja nošnja, pa sinova šestinska, koju sam namjenila za mušku lutku. Pripremiti sve moje izloške. Jedva sam to sve potrpala u auto. U podne sam s mužem i djecom bila na krštenju jedne male Monike u crkvi u Šetinama.  Kratko smo sudjelovali na slavlju, jer smo već u 14 i 30 morali biti u Lisinskom. Tamo sam se skoro izgubila, dok sam našla mjesto gdje je izložba. Ubrzo su stigle moja mama i Katica sa svojim stvarima, a nakon toga predsjednik sa lutkama, pa Ruža, Višnja, Marija i Jana. Od djevojčica su bile samo Ruža i Petra.
Trebalo nam je dosta vremena da te sve stvari posložimo, ali smo bile jako marljive i uspjele smo do 18 i 15 biti već i u nošnjama. Kada su ljudi ušli unutra, imala sam osjećaj da će nas pregaziti. U jednom trenutku nismo mogle jedna drugu vidjeti. Po komentarima posjetioca, znala sam da smo uspješno predstavile naše radove. Žao mi je bilo samo što nisam imala vremena poslikati sve detalje koje smo izradile.

 Na prvoj slici možete vidjeti da nismo baš bile previše ozbiljne kada smo počele slagati.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Šestinski lajbek i Prigorski dan

Konačno sam našla malo vremena za napisati novi blog. Trenutno sam toliko rastrgana obvezama da se samoj sebi ponekad čudim. Završila je jedna godina i kao tajnica društva imam obveze napisati razna izvješća, pa tu su i pripreme za Prigorski dan, koji se ove godine održava 7. veljače u KD Vatroslav Lisinski. Sudjeluju sve sekcije društva, pa i Šestinske švelje koje pripremaju izložbu. Probe se održavaju gotovo svakodnevno. Sudjeluju muški zbor, ženski zbor, tamburaši koji imaju najviše za vježbati, folkloraši i mali i veliki i švelje. Predsjednik društva je prije dva tjedna dogovorio, da švelje i ove godine ipak održe izložbu u Lisinskom. Mi smo mislile da to izbjegnemo, ali eto, sada se moramo ubrzano pripremati. Na radionici se je radilo užurbano. Pokušavamo do izložbe napraviti tri male nošnjice za djevojčice i nadam se da će nam uspjeti. Žene su stvarno vrijedne i trude se maksimalno. Štrikaju se čarape, veste koje su se nekad nosile uz nošnju, vuničasti rupci i izrađuje sve što nam je potrebno. Samo se nadam da ću to sve uspjeti izorganizirati kako treba. Velika mi je pomoć moja mama koja također radi u sekciji, pa kad ja od silnih obveza ne stignem napraviti neke stvari, uskoči ona, ali i ostale švelje. Uz to što radimo nove nošnje, restauriramo i stare društvene nošnje, kako bi i njih članovi mogli imati, a nadam se da ćemo velik dio njih obnoviti do kraja godine.  Nekada su ljudi bili puno niži i mršaviji, pa se nošnje moraju prošitivati i to je velik posao. 
Još uvijek nisam uspjela dovršiti mali šestinski lajbek. Ovaj koj radim je za dječaka oko 6-7 godina. Kada sam ga počela raditi, uz njega sam dobila stari lajbek, koji je bio nešto manji, ali je imao na sebi vrlo malo ukrasa i mama od dječaka kojem ga radim je rekla da napravim novi po uzoru na stari. Već je na pola bio gotov, kada smo se dogovorila da ga ipak izradim kao što su rađeni svečani lajbeki. Isparala sam skoro sve i počela ispočetka. Sada je već skoro pred dovršetkom, što ćete  vidjeti na slikama. Za izložbu sam napravila i jednu torbu od narodnog tkanja. Toliko za sada.

Još jedna godina iza nas

Završila je 2009. godina. Sada kad se osvrnem sa distance, mogu reči da je bila šarolika ili još bolje bi ju bilo opisati kao na klackalici, malo gore, malo dole. U lijepom sječanju će mi svakako ostati putovanje s Društvom u Češku i Bosnu, a i izlet u Pulu je bio nezaboravan. Malo sam razmišljala, pa kaj sam ja to uopće napravila u protekloj godini, pa niš ono značajno. Radila sam mušku nošnju, nekoliko suvenira, torbi, šivala nošnje za Društvo i iskreno shvatila da se nemogu svega ni sjetiti,a neke stvari nisam ni slikala. Radionice sa djecom ali i sa odraslima, bile su sastavni dio života. Zapravo sam zadovoljna i kada bi i ova godina bila takva, bila bih sretna. Predzadnji vikend prošle godine, našla sam se sa blogericama sa Stvaraonice. Žao mi je što nisu bile sve. A ovaj vikend kavicu sam popila sa blogericama koje se okupljaju oko Tee sa Hobbychica. Ta druženja su me jako razveselila, jer se namam vremena družiti izvan Društva zbog obaveza i preklapanja sastanaka. Drago mi je da sam upoznala neke nove osobe, koje se bave hobijima drugačijim od moga. Bilo ih je jako puno na oba druženja, pa ih sada neću ni nabrajati, ali sve ih skoro možete vidjeti kod mene na blogu u domaćim blogerima. Preko blagdana sam se odmarala, jer mi je od silnih obveza, odmor stvarno trebao, a  sad bi trebalo krenuti dalje. Pa vidjet ćemo kak će biti.
Neki od radova iz 2009.

Award i Sretna Nova

Za kraj 2009. godinenašla sam večeras na  Teinom blogu još jednu nagradu, The Sunshine Award. To je lijepo iznenađenje za kraj godine. Po pravilima nagrade prosljeđujem slijedečim blogericama.

1. Igor

2. Etnocentar

3. Diana

4. Romantales

5. Lorna

6. Claudia

7. Komar

8. Drenka

9. Dea

10.Vanchy

11. Jubistacha  

12. Ljerka

Pravila su slijedeča:

The Sunshine Award is awarded to bloggers whose positivity & creativity inspires others in the blogworld. The rules for accepting these award:

- Put the logo on your blog or within your post. 

- Pass the award onto 12 bloggers. 

- Link the nominees within your post. 

- Let the nominees know they have received this award by commenting on their blog. 

- Share the love and link to the person from whom you received this award.

Dobitnicima čestitam na nagradi! Još puno ljudi zaslužuje ovu nagradu,ali neki su je već dobili, pa se ne želim ponavljati.

Kraj je godine i svima koji posječuju moj blog i s kojima se družim uživo i virtulno želim Sretnu Novu 2010. Godinu.

Novo ruho mog bloga

Moj blog je za blagdane osvanuo u novoj "nošnji" kako je to lijepo Tea autorica mog dizajna rekla.
Na Tein sam blog  hobbychic naletila savim slučajno. Odmah me je oduševila njena kreativnost i stvari kojima se bavi, a još više me je šokiralo kada sam vidjela da je ona pisala o meni. Za mene je to bila velika čast. Vidjela sam sliku nošnje koju sam radila i tekst o sebi.
"Gordana je osoba koju bih na prvi feeling opisala kao "posljednju hrvatsku mohikanku"... sa kojom samo preciznošću ova talentirana dama izrađuje starinske nošnje, pazeći pritome na autohtone elemente, motive, boje - jednom riječju prekrasno. Obavezno navratite na njen blog jer osim što ćete vidjeti prekrasne hrvatske tradicijske odjevne predmete naučit ćete ponešto i o našoj prekrasnoj zemlji i običajima, jer blog obiluje izvrsnim tekstovima i fotkicama! Hvala ti Goga, svaka čast!"
Zamislite kako sam se osječala, kao u sedmom nebu. Veče pohvale nisam nikada dobila. Nedavno je na njenom blogu osvano natječaj za novi blog. Bez razmišljanja sam se prijavila. Nisam bila sama. Javile su se još četiri blogerice. Tea nam je svima za Božić poklonila novi dizajn. Zato joj od srca hvala, što je u ove blagdanske dane našla vremena da poradi na pozadinama. Poslala mi je upitnik kako bih voljela da izgleda moj blog. Odgovorila sam joj da ga zamišljam u narodnom stilu. Dala si je stvarno puno truda i dizajn bloga odražava mene do najsitnijih detalja. Kada sam ga pogledala, rasplakala sam se od sreće, jer to je bilo to. 
Zato još jednom hvala Tea.