Šestinski lajbek i Prigorski dan

Konačno sam našla malo vremena za napisati novi blog. Trenutno sam toliko rastrgana obvezama da se samoj sebi ponekad čudim. Završila je jedna godina i kao tajnica društva imam obveze napisati razna izvješća, pa tu su i pripreme za Prigorski dan, koji se ove godine održava 7. veljače u KD Vatroslav Lisinski. Sudjeluju sve sekcije društva, pa i Šestinske švelje koje pripremaju izložbu. Probe se održavaju gotovo svakodnevno. Sudjeluju muški zbor, ženski zbor, tamburaši koji imaju najviše za vježbati, folkloraši i mali i veliki i švelje. Predsjednik društva je prije dva tjedna dogovorio, da švelje i ove godine ipak održe izložbu u Lisinskom. Mi smo mislile da to izbjegnemo, ali eto, sada se moramo ubrzano pripremati. Na radionici se je radilo užurbano. Pokušavamo do izložbe napraviti tri male nošnjice za djevojčice i nadam se da će nam uspjeti. Žene su stvarno vrijedne i trude se maksimalno. Štrikaju se čarape, veste koje su se nekad nosile uz nošnju, vuničasti rupci i izrađuje sve što nam je potrebno. Samo se nadam da ću to sve uspjeti izorganizirati kako treba. Velika mi je pomoć moja mama koja također radi u sekciji, pa kad ja od silnih obveza ne stignem napraviti neke stvari, uskoči ona, ali i ostale švelje. Uz to što radimo nove nošnje, restauriramo i stare društvene nošnje, kako bi i njih članovi mogli imati, a nadam se da ćemo velik dio njih obnoviti do kraja godine.  Nekada su ljudi bili puno niži i mršaviji, pa se nošnje moraju prošitivati i to je velik posao. 
Još uvijek nisam uspjela dovršiti mali šestinski lajbek. Ovaj koj radim je za dječaka oko 6-7 godina. Kada sam ga počela raditi, uz njega sam dobila stari lajbek, koji je bio nešto manji, ali je imao na sebi vrlo malo ukrasa i mama od dječaka kojem ga radim je rekla da napravim novi po uzoru na stari. Već je na pola bio gotov, kada smo se dogovorila da ga ipak izradim kao što su rađeni svečani lajbeki. Isparala sam skoro sve i počela ispočetka. Sada je već skoro pred dovršetkom, što ćete  vidjeti na slikama. Za izložbu sam napravila i jednu torbu od narodnog tkanja. Toliko za sada.

Još jedna godina iza nas

Završila je 2009. godina. Sada kad se osvrnem sa distance, mogu reči da je bila šarolika ili još bolje bi ju bilo opisati kao na klackalici, malo gore, malo dole. U lijepom sječanju će mi svakako ostati putovanje s Društvom u Češku i Bosnu, a i izlet u Pulu je bio nezaboravan. Malo sam razmišljala, pa kaj sam ja to uopće napravila u protekloj godini, pa niš ono značajno. Radila sam mušku nošnju, nekoliko suvenira, torbi, šivala nošnje za Društvo i iskreno shvatila da se nemogu svega ni sjetiti,a neke stvari nisam ni slikala. Radionice sa djecom ali i sa odraslima, bile su sastavni dio života. Zapravo sam zadovoljna i kada bi i ova godina bila takva, bila bih sretna. Predzadnji vikend prošle godine, našla sam se sa blogericama sa Stvaraonice. Žao mi je što nisu bile sve. A ovaj vikend kavicu sam popila sa blogericama koje se okupljaju oko Tee sa Hobbychica. Ta druženja su me jako razveselila, jer se namam vremena družiti izvan Društva zbog obaveza i preklapanja sastanaka. Drago mi je da sam upoznala neke nove osobe, koje se bave hobijima drugačijim od moga. Bilo ih je jako puno na oba druženja, pa ih sada neću ni nabrajati, ali sve ih skoro možete vidjeti kod mene na blogu u domaćim blogerima. Preko blagdana sam se odmarala, jer mi je od silnih obveza, odmor stvarno trebao, a  sad bi trebalo krenuti dalje. Pa vidjet ćemo kak će biti.
Neki od radova iz 2009.