Šestinski dan 2012

Šesnaest dana gledala sam vremenske prognoze, išla na sastanke i molila se da kiša ne pada ili da padne bilo koji drugi dan. Na žalost ipak je pala i to baš tu subotu prvog rujna. Morali smo u dva dana organizirati cijeli događaj, nakon što su nam otkazali suradnju, ljudi koji su trebali imati dio organizacije. Najteže mi je bilo otkazati nastup našim dragim prijateljima iz bliže okolice Zagreba. Nismo bili u mogućnosti primiti sve goste u našu malu dvoranu. Došli su nam gosti iz Mađarske -Zselicszentpáli Népdalkör iz županije Somođi, Hrastina - MKUD Ady Endre i HKUD "Brda" iz Izbičnog. 

Unatoč lošem vremenu, mojim strahovima kako će sve to ispasti i skućenosti dvorane, manifestacija je ispala odlična. Program je tekao kao po špagi. Ljudi su se zabavljali i družili do jutra. Gosti iz Hrastina otputovali su tu večer.

Danas ujutro odveli smo goste iz Mađarske i Izbična u obilazak Gornjeg grada, Medvedgrada i šestinske crkve. Nakon toga smo im pripremili ručak, a nakon ručka slijedila je nezaboravna veselica. Rastanak je protekao u suzama, zato što je druženje prekratko trajalo. Ali obećali smo jedni drugima da ćemo se ponovo vidjeti i družiti. Svi članovi su se jako potrudili da sve prođe u savršenom redu. Pjevala sam, plesala i veselila se, kao što već dugo nisam. Za rastanak naši gosti su dobili licitarska srca i ambrelice, kao uspomenu na ova dva dana druženja.

slike mi nisu baš najbolje ispale jer su modeli bili u pokretu

Europske igre transplantiranih i dijaliziranih

Ponosna sam! Jako sam ponosna! Danas je moje Sljeme učestvovalo na jednom posebnom događaju.
U Zagrebu se  održavaju europske igre transplatiranih i dijaliziranih osoba.
Prije mjesec dana nazvala me je gospođica Tanja iz udruge Transplant iz Zagreba i zamolila, da naše Društvo humanitarno učestvuje na ovim igrama. Odmah sam u dogovoru sa predsjednikom dala pristanak, ali sam unaprijed znala da će to biti jedna teška misija za izvesti. Sredina ljeta je doba godišnjih odmora, djeca se spremaju na maturalce, studenti uče za ispite, ukratko nakon nekih stotinjak poziva i tisuću poruka na facebooku, došlo nas je dvadesetak. Nosili smo transparente i otplesali polku. Nije puno, ali pokazali smo dobru volju.
Cijeli me je događaj ponukao na razmišljanje. Kao prvo divim se hrabrosti i snazi tih ljudi iz 28 europskih zemalja, koji su unatoč svim nedaćama i velikim preprekama, ostali pravi sportaši i bore se u sportskim arenama sa istom snagom i žestinom, kao i u arenama života.
Još do prije nekoliko godina, kod nas javnost nije bila upoznata s važnosti doniranja organa. Sve se promijenilo smrću mlade izuzetne osobe, Ane Rukavine. U kratkom vremenu smo postali vodeća zemlja u svijetu po broju doniranih i presađenih organa.
Mene je zapala reprezentacija Irske. Irci su me okiti lančićem i dali mi još jednu malu zastavicu da s njom mašem. Njihova je reprezentacija na ovim sedmim europskim igrama bila najbrojnija.
Od sutra opet nastavljam sa vezenjm nošnje. Gotova sam sa kiklišćem i vezem prsa. Utrkujem se sama sa sobom, ali me ovakve izvanredne okolnosti malo uspore, nema veze malo ću zapeti, pa ću sve nadoknaditi.

 

Na kraju smo puštali lampione. Vrlo dirljiva scena.

                                     

Tako dugo me nema?

Danas sam se sjetila svog bloga. Nisam uopće bila svjesna da već toliko dugo nisam napisala niti jedan post. Pokušala sam odvrtiti vrijeme da provrtim događaje koji su me toliko okupirali, tako da nisam uspjela pisati događaje i pokazati radove. Održan je veliki broj nastupa Sljemena, a rijetko na kojem nisam bila.
Prošla je također i skupština, a ja sam sada četvrti mandat tajnica Društva, što iziskuje također velike obaveze.

Ne mogu se pohvaliti nekim velikim radovima,  Šivala sam tendu za sjenicu, jer mi je staru prošle godine uništilo nevrijeme. 

Šivana je iz dva dijela, manjeg i većeg. Trebalo mi je sa prekidima i na malu mašinu, puna tri tjedna da ju završim.

Nakon toga počela sam sa izradom nove nošnje, a kak ja nebi bila - ja, uzela sam si široku i bogatu mustru, tak da će to trajati cijelo ljeto. Prvo sam se bacila na vezenje kiklišća i sa njim sam već pri kraju. Ostaju mi još krpe za opleće.

Za kraj dio mojih ljubimica, na koje sam jako ponosna.

Prošlo je punih tri godine kako pišem blog na blogspotu, a još prije toga sam dvije godine pisala na blogu.hr.

Možda je jedan od razloga moje odsutnosti bio i razmišljanje da se povučem i prestanem pisati, ali za sada ipak sam još sa vama.

Još malo ....

Najnoviji uradci ....

Sretan Uskrs

Blagdanske pripreme su u tijeku. Kuća se čisti, sprema, peku se kolači i sve miriši na topli kruh. Vrše se sve pripreme za vuzmene blagdane. Na blagdan velikog petka, cijela obitelj posti i na stolu će se naći riba i krumpir. 

U subotu u jutro stavlja se kuhati šunka. Jaja farbam uvijek na tradicionalni način, pomoću luka, crvenog zelja, kopriva i mrkve. Ponekad stavljam na njih razne listiće, pa ispadnu zanimljivi ornamenti,a ponekad lijepim i sličice. Ovako spravljena jaja nisu otrovna i mogu se jesti. Znači da su i ekološki prihvatljiva.

Vuzmeni stol je i u ona stara siromašna vremena bio uvijek bogatiji od običnih dana. Kao i onda i danas je bitno da se cijela obitelj duhovno pripremi za najveći blagdan kršćana - Vuzem/Uskrs. 

Uz zahvalu za obilje hrane, zahvaljujemo se na božjem miru, obiteljskoj slozi, zdravlju i razumijevanju. Znam da je ovo rijetkost u današnje doba i sretna sam na ovim božjim blagoslovima.

Svima mojim virtualnim prijateljicama i prijateljima, čestitam vuzmene blagdane.

                                     

                      moja dva uskrsna kruha                             

     košarica za blagoslov                                             

 uskrsni doručak