.jpg)
Ponosna sam! Jako sam ponosna! Danas je moje Sljeme učestvovalo na jednom posebnom događaju.
U Zagrebu se održavaju europske igre transplatiranih i dijaliziranih osoba.
Prije mjesec dana nazvala me je gospođica Tanja iz udruge Transplant iz Zagreba i zamolila, da naše Društvo humanitarno učestvuje na ovim igrama. Odmah sam u dogovoru sa predsjednikom dala pristanak, ali sam unaprijed znala da će to biti jedna teška misija za izvesti. Sredina ljeta je doba godišnjih odmora, djeca se spremaju na maturalce, studenti uče za ispite, ukratko nakon nekih stotinjak poziva i tisuću poruka na facebooku, došlo nas je dvadesetak. Nosili smo transparente i otplesali polku. Nije puno, ali pokazali smo dobru volju.
Cijeli me je događaj ponukao na razmišljanje. Kao prvo divim se hrabrosti i snazi tih ljudi iz 28 europskih zemalja, koji su unatoč svim nedaćama i velikim preprekama, ostali pravi sportaši i bore se u sportskim arenama sa istom snagom i žestinom, kao i u arenama života.
Još do prije nekoliko godina, kod nas javnost nije bila upoznata s važnosti doniranja organa. Sve se promijenilo smrću mlade izuzetne osobe, Ane Rukavine. U kratkom vremenu smo postali vodeća zemlja u svijetu po broju doniranih i presađenih organa.
Mene je zapala reprezentacija Irske. Irci su me okiti lančićem i dali mi još jednu malu zastavicu da s njom mašem. Njihova je reprezentacija na ovim sedmim europskim igrama bila najbrojnija.
Od sutra opet nastavljam sa vezenjm nošnje. Gotova sam sa kiklišćem i vezem prsa. Utrkujem se sama sa sobom, ali me ovakve izvanredne okolnosti malo uspore, nema veze malo ću zapeti, pa ću sve nadoknaditi.
U Zagrebu se održavaju europske igre transplatiranih i dijaliziranih osoba.
Prije mjesec dana nazvala me je gospođica Tanja iz udruge Transplant iz Zagreba i zamolila, da naše Društvo humanitarno učestvuje na ovim igrama. Odmah sam u dogovoru sa predsjednikom dala pristanak, ali sam unaprijed znala da će to biti jedna teška misija za izvesti. Sredina ljeta je doba godišnjih odmora, djeca se spremaju na maturalce, studenti uče za ispite, ukratko nakon nekih stotinjak poziva i tisuću poruka na facebooku, došlo nas je dvadesetak. Nosili smo transparente i otplesali polku. Nije puno, ali pokazali smo dobru volju.
Cijeli me je događaj ponukao na razmišljanje. Kao prvo divim se hrabrosti i snazi tih ljudi iz 28 europskih zemalja, koji su unatoč svim nedaćama i velikim preprekama, ostali pravi sportaši i bore se u sportskim arenama sa istom snagom i žestinom, kao i u arenama života.
Još do prije nekoliko godina, kod nas javnost nije bila upoznata s važnosti doniranja organa. Sve se promijenilo smrću mlade izuzetne osobe, Ane Rukavine. U kratkom vremenu smo postali vodeća zemlja u svijetu po broju doniranih i presađenih organa.
Mene je zapala reprezentacija Irske. Irci su me okiti lančićem i dali mi još jednu malu zastavicu da s njom mašem. Njihova je reprezentacija na ovim sedmim europskim igrama bila najbrojnija.
Od sutra opet nastavljam sa vezenjm nošnje. Gotova sam sa kiklišćem i vezem prsa. Utrkujem se sama sa sobom, ali me ovakve izvanredne okolnosti malo uspore, nema veze malo ću zapeti, pa ću sve nadoknaditi.
Na kraju smo puštali lampione. Vrlo dirljiva scena.
.jpg)
.jpg)
1 komentar:
Prekrasno!
Objavi komentar