Puno rada uz malo zabave

Pet tjedana od Šestinskog dana je prošlo kao na nekom filmu. Sa dolaskom jeseni i kraćih dana, morala sam na nošnji raditi uz svjetlo i to vrlo disciplinirano, svaki dan po nekoliko sati, kako bi završila do 8. listopada, kao što sam si i zadala rok. Unatoć svim putovanjima, nastupima, papirologiji i natječajima, nošnja je bila gotova 6. listopada. Naša vrijedna voditeljica Ruža, nabirala je nošnju, radila rukave i šivala, a ja sam samo vezla. Pošto sam izabrala vrlo bogat uzorak, trebalo je malo više vremena, da to i realiziram. Nije mi žao, nošnja stvarno izgleda lijepo. Sav taj mukotrpan trud sam zaboravila, kada sam vidjela gotovu nošnju.

Bilo je puno nastupa, za turističku zajednicu tri, hodočešće na Mariju Bistricu, Keglić fest, Bundek fest, put u Mađarsku u Kaposvar i u Uskoplje i da ne zaboravim, ugostili smo i Vinkovčanke iz udruge Škrinjica. Sad kad sam ovo sve nabrojala, shvaćam zašto mi je dosadno u zadnje vrijeme. Čistila sam po kući da ju dovedem u red i kad sam i sa tim završila, shvatila sam a ne znam, kaj bi sa sobom. Kako je ovo vrijeme dogovaranja božićnih koncerata, stupila sam u kontakt sa školom Ivan Cankar u vezi koncerta koji će se održati u 20. prosinca u vojnom učilištu na Črnomercu. I riješena je moja dosada. Vodit ću uz pomoć profesorica, radionice veza. Jučer je održana prva i jako sam sretna, jer su djeca pokazala veliki interes. Odazvalo ih se je dvadeset petoro od četvrtog do sedmog razreda. 

Uostalom to je recept za aktivan život, volontiraj, kreči se među ljudima, radi nešto korisno i bolje ćeš se osjećati.

Iz Mađarske

Iz Bosne

 

To je sve za sada od mene. Puno sam toga i zaboravila, ostale su mi samo najlepše uspomene.

Završila je 3. samostalna izložba

Zadnjih mjesec dana trajale su intezivne pripreme za izložbu. Zato me niste ni mogli vidjeti na blogu. Spavala sam malo ili gotovo ništa. U društvenim prostorijama imamo tkalački stan koji smo nedavno nabavili, a datira iz 1903. godine. Na njemu sam provukla niti za tkanje, ali klinci ko klinci prčkali po tome i morat ću sve ponovo složiti i neka mi Bog pomogne da to ispravim. Mislim da bi mi bilo jednostavnije ponovo zasnovati i staviti na stan. Ali taj ću problem ostaviti za slijedeću godinu, jer se moram malo i odmoriti. To ne znači da neću ništa raditi, nego da neću raditi u društvenim prostorijama. Sretna sam jer je izložba super ispala, što se je moglo vidjeti iz komentara koje su posjetioci upisali u knjigu dojmova. Drage moje suradnice švelje su bile sve na visini zadatka. Sve je obavljeno na vrijeme i u savršenom redu. Postavku smo slagale u petak navečer. Pustile smo si muziku i vjerujte mi uz sav taj rad i uživale. Obavile sve besprijekorno. Dogovorile dežurstva, jer ipak se nemože dva dana za redom biti po 12 sati. Ja sam izdržala po 11. Teško je biti cijeli dan u nošnji i na nogama.
Posjetioci su u subotu cijeli dan pristizali. Naši dragi gosti Stari zanati iz Koprivnice došli su nam i ove godine. Budući da se oni s nama nadopunjavaju, drago nam je što su i oni bili dio naše postave. U 16 sati je bilo otvorenje izložbe. Predsjednik se je obratio prigodnim govorom. Našoj dragoj voditeljici gospođi Ruži, uručena je Diploma Društva. To je bilo veliko iznenađenje za nju. Toliko je bila ganuta da se je rasplakala, kada joj je predsjednik uručio diplomu. Nakon toga su nas uveseljavali tamburaši i veliki folklor. Taman kada su oni završili program, za mene je slijedio šok. Danima sam nagovarala blogerice sa Stvaraonice da dođu pogledati izložbu i svi su mi odgovarali kako nemogu i da su zauzeti. Kovale su urotu i uspjeli su mi prirediti jedno prekrasno izneneđenje. Došli su Igor, Jana, Lorna, Dea, Ljerka, Doda,  te Ana i njezina kći koje sam upoznala. Koje je to iznenađenje bilo. Skoro sam pala u nesvijest. Pogledali su izložbu i malo se zasladili. Nadam se da im se je svidjela izložba. Obečala sam im da ću se 12. i ja pojaviti na njihovom susretu, što mi inače nije moguće jer moja sekcija radi subotom od 17-21 sat, a i stvaraonica ima u to vrijeme susret. Desetak minuta nakon što su oni otišli, pojavila se je i Huana s malom Hanom. To je isto bilo iznenađenje s obzirom da nju također nisam do sada nikada uživo vidjela. Taj dan sam bila do 20 sati na izloži, a onda sam otišla jer nisam više mogla izdržati.
Slijedeći dan sam morala biti u Dvorcu već u 10 sati, jer sam dogovorila snimanje s terenskom ekipom radia Sljeme. U 10.40 došla je gđa. Tanja Baran. Pogledala izložbu i nakon toga sam se javila u eter uživo i ispričala nešto o izložbi, šveljama i Društvu. Puno ljudi se je odazvalo i došlo nas pogledati. Popodne u 17 sati bila je prava navala. Došli su nam mali tamburaši i folkloraši izvesti svoj program. To je bio pravi šou. Najednom se je stvorilo mnoštvo ljudi, jer se takvi nastupi ne propuštaju. Pretežno su to dječica od 3 do 9 godina. Uvijek napominjem da obožavam gledati njihove probe, a nastup je bio maestralan. Njihova voditeljica dala si je puno truda da oni ovako lijepo to otplešu. Gužva je trajala do 20 sati, kada smo polako počele raspremati dvoranu, jer sutra počinju probe.

Za kraj sam ostavila moje male švelje i njihove radove. One su imale zasebni prostor i na svakom radu je bilo napisano ime autorice.