Gospođa Marlis

Pred uskrsne blagdane imala sam jedan zanimljiv poziv iz Njemačke. Zvao me je jedan gospodin, koji mi je u kratkim crtama objasnio da je njegova supruga zainteresirana za izradu šestinske narodne nošnje, te da želi napraviti i mušku i žensku. Rekao je da će doći za uskrsne blagdane u Zagreb i da bi želio da joj pokažem kako se izrađuje naša nošnja. Njegova supruga je Njemica. Vjerujte to je za mene bilo veliko iznenađenje, s obzirom da kod nas je jako malo žena za to zainteresirano. Radimo već petu godinu i na ovaj način mi se javila samo jedna žena i to iz Zagreba, koja sada redovito svake subote radi s nama na radionicama.
Kako su bili blagdani ja sam i zaboravila na taj razgovor, ali gospodin me je nazvao na veliku subotu i pitao da li mogu doći k meni u ponedjeljak. Pošto sam bila kod kuće, rekla sam da mogu doći. Doštli su u zakazano vrijeme i tada sam upoznala gospođu Marlis. Njezin suprug nam je bio prevoditelj, ali s obzirom da sam učila davnih dana Njemački u školi, nešto sam i sama razumjela, samo što sam zaboravila govoriti. Objasnila mi je da već dugo godina veze i radi sve ručne radove, te da želi pokušati raditi nošnje za sebe i supruga. Pokazala sam joj svoje nošnje, kako bi shvatila u što se upušta i unatoč tome je rekla da će probati. ta želja i entuzijazam su na mene djelovali malo je reći šokantno. Razišle smo se tako da sam joj obečala svu podršku i pomoć. Danas mi se javila mailom. Izvezla je jedan komadić uzorka koji sam joj dala i poslala mi fotografiju. Vidjela sam da izgleda prekrasno. To mi je dalo poticaj da i sama krenem dalje u nove radove, jer sam zbog obaveza oko skupštine, ali i zasičenja nakon izrade lajbeka, totalno zakazala i stala s radovima.
Od sutra krečem sa završetkom ženskih rukava i dalje u nove radove.

rad gospođe Marlis