četvrtak, 20. svibnja 2010.

Nova izložba

Švelje pripremaju novu izložbu. 27. svibnja će biti otvorenje u 19 sati, a bit će otvorena od 28. do 30. svibnja od 10 do 20 sati.
Puno je posla oko pripreme, ali se toplo nadam da ću uspjeti sve napraviti u zadanom roku. U zadnje vrijeme se često pojavljujemo u medijima. U Vijesniku je izašao tekst o nama na dvije stranice, a  u Večernjem listu cijela stranica. Naš PR se brine o tome da se naš rad konačno zapazi i vrednuje. To je jedan član našeg Društva, koji je sam sebi dao u zadaću, da naš rad približi javnosti. Nakon izložbe, stavit ću slike da vidite kako je to izgledalo.

utorak, 27. travnja 2010.

Gospođa Marlis

Pred uskrsne blagdane imala sam jedan zanimljiv poziv iz Njemačke. Zvao me je jedan gospodin, koji mi je u kratkim crtama objasnio da je njegova supruga zainteresirana za izradu šestinske narodne nošnje, te da želi napraviti i mušku i žensku. Rekao je da će doći za uskrsne blagdane u Zagreb i da bi želio da joj pokažem kako se izrađuje naša nošnja. Njegova supruga je Njemica. Vjerujte to je za mene bilo veliko iznenađenje, s obzirom da kod nas je jako malo žena za to zainteresirano. Radimo već petu godinu i na ovaj način mi se javila samo jedna žena i to iz Zagreba, koja sada redovito svake subote radi s nama na radionicama.
Kako su bili blagdani ja sam i zaboravila na taj razgovor, ali gospodin me je nazvao na veliku subotu i pitao da li mogu doći k meni u ponedjeljak. Pošto sam bila kod kuće, rekla sam da mogu doći. Doštli su u zakazano vrijeme i tada sam upoznala gospođu Marlis. Njezin suprug nam je bio prevoditelj, ali s obzirom da sam učila davnih dana Njemački u školi, nešto sam i sama razumjela, samo što sam zaboravila govoriti. Objasnila mi je da već dugo godina veze i radi sve ručne radove, te da želi pokušati raditi nošnje za sebe i supruga. Pokazala sam joj svoje nošnje, kako bi shvatila u što se upušta i unatoč tome je rekla da će probati. ta želja i entuzijazam su na mene djelovali malo je reći šokantno. Razišle smo se tako da sam joj obečala svu podršku i pomoć. Danas mi se javila mailom. Izvezla je jedan komadić uzorka koji sam joj dala i poslala mi fotografiju. Vidjela sam da izgleda prekrasno. To mi je dalo poticaj da i sama krenem dalje u nove radove, jer sam zbog obaveza oko skupštine, ali i zasičenja nakon izrade lajbeka, totalno zakazala i stala s radovima.
Od sutra krečem sa završetkom ženskih rukava i dalje u nove radove.
rad gospođe Marlis

srijeda, 14. travnja 2010.

Lajbek je gotov

Konačno je gotov lajbek. Osam mjeseci sam se s njim gombala, ali danas mogu reči da sam jako sretna, jer sam ga završila. Da ne duljim dalje evo slike.




nedjelja, 4. travnja 2010.

SRETAN VUZEM / HAPPY EASTER

Sretan i blagoslovljen Vuzem svim ljudima dobre volje!




subota, 27. ožujka 2010.

Moje muke

Ludog li naslova, ali stvarno odgorvara trenutnoj situaciji. Neznam od kud da poćenem.
Nedavno mi je Jana ostavila poruku, da me nema ovdje na blogu, pa da se sigurno odmaram. Da je bar tako.
Po završetku izložbe, ozbiljno sam se primila lajbeka. Uz sve društvene obveze, to je stvarno velik posao. Sada sam pri samom kraju i nadam se da ću uspjeti pribaviti još neke sitnice koje mi fale. U međuvremenu sam išla kod kirurga na "plastiku", ustvari morala sam odstraniti dva mladeža na vratu, pa i to mi je oduzelo dosta vremena. Največi problem je bio što par dana nisam mogla ni jesti, ni piti normalno, a to je za mene strašna muka. Već sam se pobojala da ću izgubiti moje obožavane viške kila, koje sam tako "teško" nakupila. Švelje rade u punom pogonu. Pripremamo se i za tkanje platna. U petom mjesecu biti će dvije izložbe. Posla je puno, ali mi smo vrijedne i odradit ćemo ono što smo si zadale.
Ovog tjedna doživila sam i lijepo iznenađenje, malim šveljama pridružile su se još dvije djevojčice. To mi daje dodatnu motivaciju za rad. Bila sam zaokupljena nekim poslom i "stare" su novima pokazivale kako se radi, a to je i glavni smisao njihovog učenja. Uz svu njihovu graju i viku, neprestalno tetaGoganje, osjetila sam ponos, jer moj trud nije uzaludan.
U zadnje vrijeme bilo je puno komentar na mom blogu. Zahvaljujem Vam što me čitate u tako velikom broju.
Clloe i Tei sam dužna napisati neke stvari. Cure strpite se koji dan, dok uhvatim vremena.
Na kraju ipak ne mogu odoljeti da vam ne pokažem, barem lajbek iznutra, da  se vidi koliko je to uboda.

Sada neću više duljiti. Idem dalje na posao, da se vide neki rezultati.